Pisac piše da bi, pre svega sebi, pa onda i čitaocu, odgonetnuo svoj unutrašnji i spoljni svet, da bi došao do istine. I uvek polazi od svog doživljaja, koji transformiše književnim sredstvima, ponekad skrivajući, ponekad razotkrivajući svoje najautentičnije utiske i gradeći mostove preko bola. Kad uspe da prenese u literaturu svoj najdublji i najiskreniji doživljaj, onda saopštava istinu koja je uvek ista i koja se više ne tiče samo njega, nego svih čitalaca. Tako pisac Aleksandar Jugović, pretvarajući svoje najskrivenije boli u reči, dešifruje nama našu sopstvenu sudbinu, približavajući nam istine o našim iskušenjima. Najnoviji Jugovićev roman donosi nam živi život, patnju, utehu i saznanje koje nećemo ni moći ni hteti da prenebregnemo, ni da zaboravimo. (Ivana Dimić)