26. Oktobar
Mičiko Aojama
.jpg)
Dok se godišnja doba smenjuju, priče o sudbini i nevidljivim nitima koje nas sve povezuju prepliću se i ohrabruju nas da prigrlimo život, gutljaj po gutljaj mače.
Svakog ponedeljka, mali kafić ušuškan među stablima trešnje ponovo otvara svoja vrata. Umesto uobičajene tople čokolade, sa pulta se širi miris mača čaja, zelen i baršunast, i najavljuje novu sezonu i nove priče.
U ovom zabačenom kutku grada, mlada Miho upoznaje mladića blagog osmeha koji odmerenim pokretima otkriva drevni ritual spokoja i ravnoteže. Dok miris mače ispunjava vazduh, napitak je spreman da se u njemu uživa – i da zagreje srca kojima je potrebna uteha. Srca poput Sačinog, koja svoj put pronalazi kroz note gitare, ili Jošiharinog, koji je napustio siguran posao u korporaciji kako bi otvorio malu knjižaru polovnih knjiga.
Sve to posmatra bela mačka iz kafića, kao da zna sve tajne mušterija. Ona veruje da ne postoji ništa što šolja mače – i ljubav osobe pored nas – ne može da isceli.









