Nova zbirka reditelja i pesnika koja kroz 45 lirsko-molitvenih portreta nežno priziva milost podvižnika
Kada reditelj i pesnik napiše knjigu o svetiteljima, rezultat ne može biti ni pravolinijski ni očekivan. Aleksandar Đurović, poznat po svom filmskom izrazu, u svojoj novoj zbirci Polijelej podvižnika donosi nešto što se ne viđa često: pesnički čin kao ličnu liturgiju.
Nakon njegovog ljubavnog, epistolarnog romana, napisanog u stihovima Renesansa za Renatu, te zbirke pesama Trilogija ljubavi, Đurović sada u 45 pesama, koje su istovremeno i lirski portreti i molitve, pripoveda o svetim ljudima. U njegovim stihovima oživljavaju lica podvižnika iz različitih epoha, lica iz zatvora, iz manastirskih kelija, iz bezimenih ćutanja, ali i iz unutrašnjih borbi koje čovek vodi sa samim sobom. On ih ne izdiže na postament, već ih približava običnom svetu – nežno, s poštovanjem, ali i sa dozom umetničke smelosti.
Ritam zbirke nosi nešto drevno, ali u jeziku koji je savremen. Vezana rima ne guši značenje, već ga ističe. Svaka pesma je svojevrsni polijelej – svečana, višeglasna svetlost u tami koja nije samo metafora, već konkretna stvarnost kroz koju su prolazili ljudi čije živote Đurović ispisuje.
Budući da reč polijelej u simboličnom smislu označava svečani, svetlosni i milostivi trenutak molitve, naslov Polijelej podvižnika time dobija značenje: svetlost i milost koja se izliva na živote svetih ljudi koje autor u knjizi opeva.
Ova knjiga nije nastala kao epilog čiste teorije iz teološkog kabineta, već iz ličnog doživljaja vere, iz dijaloga sa tišinom, iz susreta sa onima koji su živeli „ispod radara“, a ostavili neizbrisiv trag. Polijelej podvižnika je više od zbirke poezije - to je svedočanstvo da umetnost i dalje može biti poklon – i Bogu, i čoveku.
Objavljena u godini u kojoj se reči sve češće troše bez značenja, knjiga Polijelej podvižnika koju uskoro možete kupiti u knjižarama Vulkan ili na sajtu vulkani.rs pažljivo ih slaže u molitveni niz koji poziva na usporavanje, razmišljanje i tiho čitanje.
