Sinoć je u Domu omladine predstavljena knjiga Savremena čitanja Velikog inkvizitora, objavljena u saradnji Vulkan izdavaštva i Instituta za studije kulture i hrišćanstva. Reč je o zborniku radova koji su priredili prof. dr Davor Džalto i Danijela Marković. Radove su potpisali neki od najznačajnijih domaćih autora, među kojima su istoričari i teoretičari književnosti, teolozi, filozofi i psihoanalitičari – Neda Andrić, Jovan Popov, Kristijan Olah, Atanasije Jevtić, Zdravko Jovanović, Davor Džalto, Predrag Dragutinović, Nina Krajnik, Milena Đorđijević.
Promocija je održana uz poštovanje svih mera propisanih u cilju suzbijanja virusa, ali to nije sprečilo ni domaćine ni učesnike da nadahnuto predstave knjigu, i tako osvetle njen put ka svim budućim čitanjima. Moderator književne večeri bio je Sergej Beuk, urednik tribinskog programa DOB-a, a publici su se obratili: Marija Radić, urednica domaćih izdanja naše izdavačke kuće, dr Vladimir Cvetković (Institut za filozofiju i društvenu teoriju), Danijela Marković (Institut za studije kulture i hrišćanstva) i prof. dr Davor Džalto (Univerzitetski koledž Stokholm).
Tom prilikom naša urednica Marija Radić zahvalila je svim saradnicima koji su zaslužni za to što je knjiga Savremena čitanja Velikog inkvizitora ugledala svetlost dana. Ona je ukazala na raznolikost perspektiva zastupljenih u čitanju, odnosno tumačenju ove poeme F. M. Dostojevskog, i istakla je sledeće: „Raznolikost pristupa u tumačenju Legende o Velikom inkvizitoru odredila bih kao polifoniju, jer kada čitalac stigne do poslednje stranice ove knjige, polifonija neće utihnuti. Naprotiv – to višeglasje će u svakom čitaocu odjeknuti na drugačiji način. Dakle, tu se priča ne završava već tek počinje. Ovde se moramo setiti našeg nobelovca, Ive Andrića, kojeg ću ovom prilikom citirati: ’Način i oblici pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju kraja nema’
Na kraju izlaganja Marija Radić zaključila je da ne postoji uzvišeniji i lepši način da obeležimo jubilej, odnosno 140 godina od objavljivanja knjige Braća Karamazovi, a uz to i 200-godišnjicu rođenja Dostojevskog, odnosno 140-godišnjicu njegove smrti, i tako još jednom potvrdimo da su tragovi čovekovog duha večni.